„Kad sam prvi put dobio stomu, bio sam pomalo šokiran. Prije toga sam poznavao samo dvije osobe koje su imale stomu i obje su umrle pa sam mislio da ću i ja ubrzo umrijeti. Zbog toga sam pomislio da bih trebao uživati u životu dok god mogu. To je bilo 1997. godine. Nastaviti s mojim hobijima bilo je pomalo teško u početku, naročito s plivanjem, jer sam morao hodati po svlačionici i slično, ali objasnio sam ljudima da sam imao operaciju i sada nitko, uključujući i mene, više ne razmišlja o vrećici. Čak i dok sjedimo u sauni, a vrećica se oglasi – samo se smijemo.”